OPINION PIECE FOR INTERNATIONAL WOMEN'S DAY

HONOR KILLING AND DOMESTIC VIOLENCE

BY NAVI PILLAY

UNITED NATIONS HIGH COMMISSIONER FOR HUMAN RIGHTS

A girl befriends boys.   What could be more normal and ordinary?  Yet for doing just that a Turkish teenager was reportedly buried alive by her father and grandfather.  This recent piece of news has been met with shock and outrage worldwide. Crimes such as this, however, are in no way exceptional. Indeed, a Court in Arizona is currently hearing the case of a man accused of running down and killing his daughter whom he allegedly considered too "Westernized."  The United Nations estimates that 5,000 women are murdered by family members each year in so-called honor killings around the world.

When women are seen as the carriers of a family's honor they become vulnerable to attacks involving physical violence, mutilation and even murder, usually at the hand of an "offended" male kin and often with the tacit or explicit assent of female relatives.

"Honor assaults" are carried out to "repair and cleanse" a breach of family or community norms, particularly when sexual conduct is involved.  But triggers could also be a woman's desire to marry or live with a person of her own choice, to divorce, or to claim an inheritance.  At times, self-appointed "avengers" are prompted to act just on mere gossip and unsubstantiated suspicions. The perception of fault is even more important than its actual occurrence.  Women are condemned to violent sentences without benefit of a hearing of their side of the story and without possibility of appeal.

This twisted logic and the violence it unleashes are pursued even when women have been the targets of unwanted male attention or have been the victims of rape, including incestuous violence.  As a result, they are victimized twice while their aggressors' behavior is condoned.  Often perpetrators can count on full or partial exoneration of penalty due to laws that are lenient or that are patchily applied.  At times, the assailants may even end up basking in the admiration of their community for having stopped the errant behavior of a disobedient woman and erased its stain with blood.

But violent "honor attacks" are crimes that  violate the right to life, liberty, bodily integrity, the prohibition against torture or cruel, inhuman, degrading treatment, the prohibition on slavery, the right to freedom from gender-based discrimination and sexual abuse or exploitation, the right to privacy, the obligation to renounce discriminatory laws and harmful practices against women.

It is both simplistic and misleading to think that these practices belong to retrograde cultures which disdain civilized conduct.  The fact is that in all countries of the world women endure violence in spheres that are familiar to them and in which they should expect safety rather than assault.   Honor attacks are steeped in the same attitude and stem from the same mind-set that also produces domestic violence.  These attacks are rooted in the desire to control women and suppress their aspirations and voice.

Women are entrapped within their home walls by the isolation and powerlessness that violence builds around them.   As a result, many assaults against women perpetrated in the domestic sphere remain shrouded in silence and shame rather than being denounced for what they are, that is, egregious human rights abuses.

Although women's economic self-reliance may offer pathways out of societal constraints and domestic abuse and subjugation, violence against women has been on the increase even in countries where women have achieved financial independence and high social status. That forces some successful entrepreneurs, as well as respected parliamentarians, brilliant scholars and professional women to lead double lives.  In public they are regarded as role models among the top echelons of society.  In private they are humiliated and attacked.

The typical response to domestic violence is sending women to shelters and removing them from the environment in which they live.   In contrast, perpetrators are seldom forced to leave or flee in shame and fear from their own dwellings or their social milieu.

Such approach must be reversed.  There is a clear State responsibility to protect women, punish their attackers and make perpetrators shoulder the cost and consequences of their self-righteousness and brutality.  This must be done, irrespective of the perpetrators' situation in a society, their motivation, and their relationship to the victim.

At the same time, men and women, boys and girls must be educated about women's human rights and everybody's responsibility to respect the rights of others.  This should include recognition of women's right to control their bodies and their sexuality, as well as having equal access to inheritance, property, housing and social security.

Women are fighting back to ensure that change in attitudes occurs and is consolidated. They increasingly challenge their assailants to explain in court what exactly is honorable about their actions.  Women increasingly demand that their tormentors too face the consequences of violence.  We must support these courageous women.  We must help others to come forward and shred the veil of silence and societal connivance that has allowed cultures of violence to take root.

STAV POVODOM MEĐUNARODNOG DANA ŽENA

UBISTVO IZ ČASTI I NASILJE U PORODICI

NAVI PILAJ (NAVI PILLAY)

VISOKI KOMESARIJAT UJEDINJENIH NACIJA ZA LJUDSKA PRAVA

Devojčica se sprijatelji sa dečacima. Ima li išta normalnije i običnije? Pa ipak, upravo zbog toga su jednu tursku devojku otac i deda navodno živu zakopali. Ta vest nedavno je šokirala i zaprepastila celu svetsku javnost. Takvi zločini, međutim, nisu uopšte retki. Štaviše, na Sudu u Arizoni trenutno se sudi čoveku koji je optužen da je pregazio automobilom i usmrtio svoju kćerku navodno zbog toga što je smatrao da je previše "vesternizovana". Ujedinjene nacije procenjuju da u svetu svake godine 5.000 žena bude ubijeno od strane članova njihove porodice u takozvanim ubistvima iz časti.

Žene koje se smatraju nosiocima časti porodice izložene su različitim napadima uključujući fizičko nasilje, sakaćenje, pa čak i ubistvo, najčešće od ruke "osramoćenog" muškog srodnika i često uz prećutno ili izričito odobrenje ostalih žena u porodici.

"Ubistvo iz časti" vrši se da bi se "ispravilo i očistilo" kršenje normi koje vladaju u porodici i u društvenoj zajednici i to posebno onih koje se odnose na seksualno ponašanje. Ali obarač može da bude i ženina želja da se uda za onoga za koga želi ili da živi sa onim s kim želi, da se razvede ili da traži nasleđe. Samoproglašeni "osvetnici" ponekad reaguju i samo na glasine i nedokazane sumnje. Percepcija krivice je čak i važnija od onoga što se stvarno desilo. Žene osuđuju i izriču im nasilne presude, a da pri tome nemaju pravo da se čuje i njihova strane priče i  nemaju pravo na žalbu.

Takva iskrivljena logika i nasilje koje ona pokreće primenjuju se i na žene koje su predmet neželjene muške pažnje i na žrtve silovanja, uključujući i žrtve incesta. Kao rezultat toga, one se viktimiziraju dva puta, dok se ponašanje nasilnika oprašta. U velikom broju slučajeva, nasilnici mogu da računaju na potpuno ili delimično oslobađajuće presude i nekažnjavanje zbog toga što  zakoni ili nisu dovoljno strogi ili se ne primenjuju u potpunosti. U nekim slučajevima, napadači mogu da zadobiju i divljenje svoje zajednice zato što su zaustavili grešno ponašanje neposlušne žene i potrli mrlju krvlju.

Nasilni "napadi iz časti" predstavljaju zločin protiv prava na život, slobodu, telesni integritet, kršenje zabrane mučenja i okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, zabrane ropstva, prava na slobodu od diskriminacije po rodnom osnovu i seksualnog nasilja i iskorišćavanja, prava na privatnost, obaveze odricanja zakona koji omogućavaju diskriminaciju i loše postupanje prema ženama.

Mišljenje da takve prakse postoje samo u retrogradnim kulturama koje omalovažavaju civilizovano ponašanje je, ujedno, i previše pojednostavljeno i pogrešno. Činjenica je da u svim zemljama na svetu žene trpe nasilje u poznatim sferama života, u kojima bi trebalo da očekuju sigurnost, a ne napade. Napadi iz časti bazirani su na istim onim načinima ponašanja i potiču od istog načina razmišljanja koji uzrokuje i nasilje u porodici. Takvi napadi ukorenjeni su u težnjama da se žene kontrolišu i da im se uguše aspiracije i utiša glas.

Žene su zarobljene u svojim domovima, između četiri zida, što je posledica izolacije i osećanja nemoći koji su prouzrokovani nasiljem. Kao rezultat toga, veliki broj napada na žene koji se dešavaju u porodičnoj sferi ostaju skriveni pod velom tišine i sramote i ne budu osuđeni zbog onoga što u stvarnosti predstavljaju, a to je flagrantno kršenje ljudskih prava.

I pored toga što ekonomska nezavisnost žena može da omogući na različite načine beg od ograničenja koje postavlja društvo, nasilja u porodici i potčinjenog položaja, nasilje nad ženama je u porastu čak i u zemljama u kojima su žene uspele da postignu finansijsku nezavisnost i imaju visok društveni status. To primorava neke od uspešnih žena preduzetnika, kao i uvaženih članica parlamenta, žena koje postižu izuzetne rezultate na polju nauke i u drugim profesijama da vode dvostruki život. U javnosti, one se smatraju za primer na najvišim instancama društva. U privatnom životu, one su žrtve ponižavanja i nasilja.

Najčešći odgovor na nasilje u porodici je smeštanje žena u sigurne kuće i skloništa i izmeštanje žena iz okruženja u kojem žive. Za razliku od toga, nasilnici su retko kad primorani da odu ili pobegnu osramoćeni iz svog stana ili svog socijalnog miljea.

Takav pristup mora da se promeni. Država ima jasnu odgovornost da pruži zaštitu ženama, kazni nasilnike i prisili počinioce krivičnih dela da snose troškove i posledice deljenja pravde po svojim ubeđenjima i svoje brutalnosti. To mora da bude tako, nezavisno od društvenog položaja nasilnika, njegovih motiva i vrste odnosa sa žrtvom.

Istovremeno, muškarci i žene, dečaci i devojčice moraju da se obrazuju o ljudskim pravima žena i o tome da svi mi imamo odgovornost da poštujemo prava drugih. To treba da uključuje i priznavanje prava ženama da imaju kontrolu nad svojim telom i svojom seksualnošću, kao i prava na jednak pristup nasledstvu, imovini, stanovanju i socijalnoj sigurnosti.

Žene se bore da osiguraju da do te promene načina ponašanja dođe i da se ona konsoliduje. One se sve češće součavaju sa svojim nasilnicima i primoravaju ih da objasne pred sudom šta je to časno u delu koje su počinili. Žene sve češće zahtevaju da se i njihovi mučitelji suoče sa posledicama nasilja. Mi moramo da podržimo te hrabre žene.  Moramo da pomognemo drugima da javno istupe i zbace veo tišine i prećutnog društvenog pristanka koji su omogućili da se kultura nasilja ukoreni.